Postoje dva osnovna načina kako ispravno i bezbolno putovati kroz Sloveniju, naravno, ako vam ista nije destinacija.
Prvi način je da sjednete u vozilo, ukoliko ga posjedujete, spustite se do Rijeke i istarskim ipsilonom normalno vozite prema graničnom prijelazi sa Slovenijom. Nakon Buja polako usporavajte jer postoji mogućnost da vas sa slovenske strane promatra policajac smješten na građevinskom kranu, te postoji određena bojazan da dobite kaznu za skorim prekoračenjem brzine. Nažalost tu priči nije kraj jer vjerojatno ste jedan od razumnih i normalnih ljudi pa niste kupili vinjetu.
Drugi način je da se dignete do Međimurja i nakon graničnog prijelaza Mursko Središće se držite desne strane jer će te tako najprije uči u Mađarsku i moći nastaviti bezbrižno putovati prema Europi. Opet pripazite već pri ulasku u Mursko Središće na brzinu, pojas i svijetla, jer slovenska policija misli da ima oko sokolovo, ali doslovno.
Ukoliko ste jedan od nesretnika te putujete avionom iz ?najveće? slovenske zračne luke Brnik, onda vam nema spasa osim 12 satnog tucanja po ovoj državi. Naime to sa i osobno osjetio na svojoj koži kada sam na svom putovanju u Tunis imao kroz Sloveniju najkraću dionicu putovanja, al je zato najduže trajala.
Odlazak u Tunis bio je tokom noći, jer smo si tako posložili veze vlak-avion. Hvala Bogu što smo bili dovoljno pametni i neiskusni slovenskim noćnim životom pa u želji da ga malo osjetimo ostavili si nekih 4 sata prije polijetanja aviona, a u svrhu upoznavanje Ljubljane noću. Cijela ta ideja već pri ulasku u Sloveniju nakon Savskog mosta je postala jedan veliki fijasko. Slovenska granična policija je namjerna odugovlačila vlak, točnije zaustavila, te svakog putnika, doslovno, svakog, provjeravala u svojoj centrali po imenu i prezimenu, jmbg-u i godini rođenja, kako su im veze poprilično loše (kao i većina toga i Sloveniji) to provjeravanje trajalo je bolno dugo. No, policajci ushićeni svojim poslom nastavili su detaljno provjeravati svakog putnika, ne uvidjevši da svakim postupkom u očima putnika ispadaju budale, al zato i jesu slovenski policajci J. Pri toj provjeri bilo je toliko površnosti i toliko preseravnja njihovih službenika, te silno razbacivanje ?kao nekih ovlasti? da i da sam im pred nos stavio kilogram kokaina, oni to ne bi skužili. Naime nitko nas osim spomenutog provjeravanja u centrali nije provjeravao ništa više. Bez problema sam mogao prebaciti i do 15 kila kokaina koliko je stalo u torbu koja je podosta sumnjičavo bila polu sakrivena. Već tada sam znao da ulazim u područje Triglava.
U ljubljanu smo stigli sa dvosatnim zakašnjenjem te pritom nismo imali vremena ni prošetati tim toliko hvaljenim gradom. Bolna saznanje je bilo da čovjek, putnik namjernik, slučajni prolaznik nema gdje pišati jer njihovi WCi rade od 5 ujutro do 22 navečer, a i tokom radnog vremena pišanje košta 80 centi. To bi još bilo prihvatljivo da se isti ti WCi održavaju i čiste, no to nije tako, ponajviše oni na kolodvoru i autobusnoj stanici smrde do boli, prljavi su i neugledni.
